Sviraj to ponovo, Sam

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru u posljednjih nekoliko sezona čini se kao teatar u kojem se naročita pažnja posvećuje repertoaru i to na način da se iz ansambla (istina malobrojnog) izvuče najviše što u produkcijskim okolnostima (koje ni u jednom bh. pozorištu nisu sjajne) može biti postignuto. Rezultat ovog pristupa jeste vidljiv i u tome da je HNK Mostar u proteklih nekoliko godina redovan učesnik najvažnijih bosanskohercegovačkih teatarskih festivala, a potvrda toga da je smjer kojim se trenutno ide dobar, sasvim sigurno je u tome da se sve češće predstave ovog kazališta posmatraju i kao ozbiljni kandidati za neke od nagrada na spomenutim festivalima. Najsvježiji primjeri toga su zaista odlična inscenacija Brešanove „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“ koja se publici predstavila i na dva najvažnija bh. teatarska festivala (Igre u Jajcu i Susreti u Brčkom) kao i predstava „Gnijezdo“ koja je na 3. Međunarodnom teatarskom festivalu „Dani Juroslava Korenića“, u organizaciji sarajevskog Kamernog teatra 55, proglašena za najbolju predstavu.

Predstava „Sviraj to ponovo, Sam“, u režiji Maria Kovača, nije pravljena sa ambicijom da bude festivalska predstava,  naprosto već samim odabirom ovakve komedije očigledno je da se željelo dobiti repertoarsku predstavu  koja će na matičnoj sceni imati dug život, a po onome kako ona izgleda sve su prilike da se u ovom naumu i uspjelo.

„Sviraj to ponovo, Sam“ komedija je čuvenog Woody Allena, koja je prvi put izvedena na Broadwayu 12. februara 1969. godine, a do posljednjeg igranja 14. marta 1970. odigrana je čak 453 puta. Već 1972. po ovom tekstu snimljen je film, koji je uzoran primjer onoga što je Allen napravio u svojoj dugoj i plodnoj filmskoj karijeri. Zanimljivo je da je mostarska postavka ovog teksta zapravo njegova praizvedba na hrvatskom jeziku.

Radi se o nepretencioznoj i dopadljivoj komediji čiji centar je glavni lik, po svojim osobinama tipičan lik Allenovih uradaka: srednjovječni nesigurni muškarac, neurotik koji je u neskladu podjednako sa samim sobom kako i sa svijetom oko sebe. Kroz dramsku situaciju/situacije ove karakterne crte Allana Felixa (Robert Pehar) su izvor niza duhovitih scena, one se manifestiraju i podcrtavaju kroz dramske odnose sa drugim likovima, naročito kroz ljubavni trougao sa bračnim parom koji su zapravo Felixovi najbolji i jedini prijatelji Linda (Angela Bulum) i Dick (Ivan Skoko). Upravo je ljubavni trougao ključni element strukture Allenove komedije, jer sve što se dogodi prije njega, jeste njegova priprema, a onda on funkcionira kao erupcija, demonstriranje svih onih karakaternih crta koje glavni lik nosi sa svim njihovim posljedicama na sve što je oko njega. Rasplet ovog ljubavnog trougla je trenutak u kojoj se dramska tenzija smiruje, jer likovi poučeni iskustvom koje su oni proživjeli, a mi vidjeli na sceni, mijenjaju svoj odnos kako jedni prema drugima, tako prema samima sebi i svojim životnim situacijama čime se komad i završava.

Ovaj zaista dobro skrojen, duhovit i zabavan dramski predložak reditelj, dramaturg i mostarski glumci donijeli su na scenu sigurno, sa dobrim pristupom koji je potpuno u skladu sa onim što jedna ovakva komedija treba da bude. Tu nema nikakvih suvišnih intervencija niti lokalnih opterećenja, kakva se često u našim pozorištima znaju dogoditi. To nipošto nije ovu predstavu uskratilo njene autentičnosti koja proizilazi najviše iz odlične podjele i vrlo solidne glumačke igre.

Robert Pehar je lik Allana Felixa na scenu donio vrlo uvjerljivo, obojio ga svojim rješenjima koja su dosljedno sprovedena i tačno odigrana bez ikakvih iščašenja kroz skoro dva sata koliko predstava traje. A može se reći da je to za ovu predstavu ključna stvar, jer osim što je izazov igrati lik koji je centar svega što se na sceni događa, to je i odgovornost koja traži da se udovolji publici koja je došla da gleda komediju. Treba ih približiti, uvući ih u privatnu priču jednog čovjeka kakav je Allan Felix, dovesti ih do toga da ga razumiju, da bi mu se nakon toga napokon mogli i smijati. Taj zadatak Robert Pehar obavio je izuzetno uspješno, što je za svaku pohvalu, iako se čini da je bilo prostora da se njegovu očitom glumačkom daru dopusti još više zaigranosti i slobode, čime bi se predstava samo dodatno obogatila.

Ivan Skoko (Dick) i Angela Bulum (Linda) odigrali su međusobno pomalo distancirani bračni par, na način na koji je to najbolje za predstavu, vrlo sigurno pripremajući situacije koje će dovesti do dramske kulminacije, a pritome pokazavši svoj talenat nasmijavanja publike u svim onim trenucima kada je to trebalo. Bez ovoga ne bi bilo moguće da Robert Pehar napravi lik kakav je napravio, a bez toga ne bi bilo predstave. Dobro, bilo bi, ali kakva bi ta predstava bila? Dakle, dobra kolektivna igra je ono što se ko zna koji put pokazalo kao ključ za dobru predstavu.

Jelena Kordić Kuret i Nikolina Marić odigrale su po nekoliko ženskih likova svaki put pokazavši darovitost i sposobnost glumačke transformacije na koju je publika sjajno reagirala, a Ivo Krešić je lik Humphrey Bogarta, onog koji živi u glavi glavnog lika, odigrao zaista upečatljivo i jasno što je također mogao biti sklizak teren, na kojem se srećom niko nije okliznuo, naprotiv.

Scenografija koja predstavlja građanski stan urađena je uvjerljivo, iako zbog veličine mostarske scene na kojoj se predstava igrala, a koja je poprilično mala, kao da u nekim trenucima njena funkcionalnost postane upitna, naprosto zbog toga što onda kada je istovremeno više likova na sceni, djeluje kao da je glumcima jako teško provlačiti se između namještaja i ostalih scenografskih elemenata pazeći pritom da ništa ne obore, što svakako može biti nepotreban problem za koncentraciju i glumački fokus.

„Sviraj to ponovo, Sam“ predstava je koja je već imala oko desetak igranja, a nema nikakve sumnje da će imati svoju publiku još dugo vremena.

Autor: KEMAL BAŠIĆ

Woody Allen: Sviraj to ponovno, Sam

Režija:Mario KOVAČ
Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, sezona 2018/2019

Igraju:
Robert PEHAR
Angela BULUM
Ivan SKOKO
Ivo KREŠIĆ
Jelena KORDIĆ KURET
Nikolina MARIĆ

Dramaturg:
Dragan KOMADINA
Scenograf i kostimograf:
Davor PRAH
Autor glazbe:
Tomislav BABIĆ
Asistent scenografa:
Davorin BRIŠEVAC
Izrada scenografije:
Mario BOŠNJAK, Davorin BRIŠEVA